Glazba i Gastronomija danas su umjetnosti koje sjedinjuju općečovječanske ideale, u svijetu koji je dostigao takav stupanj civilizacije gdje su pluralizam mišljenja, jednakopravnost, tolerancija i suživot različitosti - osnovni preduvjeti njegova opstanka uopće, a...

...mnoge svjetski poznate osobnosti iz svih područja umjetnosti, u većoj ili manjoj mjeri, povezale su svoj životni svjetonazor sa svojim artističkim izrazom, protkavši ih elementima progresivnosti i nekonvencionalnosti. No…, biti nekonvencionalan ne znači brutalno rušiti sve tradicije, već naprotiv - upravo njih koristiti kao temelje na kojima stvaramo i gradimo nove koncepcije. Potrebno je stoga izbjegavati bilo kakvu 'dogmatiku', posebno u umjetničkom radu. U skladu s tim pojam 'dogmatski Apsolut' ne odgovara habitusu umjetnika i umjetnice današnjice, no jednako tako i 'dogmatska apsolutna relativnost' nije u skladu sa njihovim umjetničkio-životnim principima. Uvaženi stručnjak, novinar, i 'gastro-nomad' Rene Bakalović u intervjuu za portal Gastro.hr istakao je kako se u posljednjih desetak godina gastronomija izdigla do razine svojevrsne intelektualne discipline. Povijest umjetnosti i gastronomska umijeća, kao i 'univerzalna dobrostiva etika' savršeno se nadopunjuju i 'sljubljuju', a procesu stvaranja novih jela i gastronomskih kombinacija treba prilaziti timski. U 'ekipi' trebaju biti gastronom, dizajner, znanstvenik, vrhunski kuhar, biotehnolog, nutricionist, glazbenik i sociolog - dodao je Bakalović. Bliskog je razmišljanja i također vrsni gastronomski i glazbeni stručnjak Zlatko Gall. Procvat interesa za gastronomskim vještinama, a zatim i njeno prožimanje s glazbom, potrebno je sagledati, shvatiti i analizirati u dubljem socio-estetskom momentu, pa prethodno navedene pojmove ponajbolje možemo shvatiti u slijedećem kontekstu;          
'Dogmatski Apsolut' u kontekstu hermetički zatvorenih, ideološko-politički totalitarnih ili ortodoksno-religijskih koncepcija, predstavlja apsolutno neupitan, često prisilno postavljen, temelj ljudskog ponašanja, etike i (vjerskih) običaja, koji se onda ni na koji način ne smije niti osuvremeniti (samim tim činom, podrazumijeva se i djelomično promijeniti), niti nepristrano objektivnom kritičkom analizom dovesti u bilo kakvu - pa i najmanju dvojbu. Često u sebi sadržava veliki dio 'nečeg mističnog', bazirajući se uglavnom na nadnaravnim sadržajima koji se onda postavljaju kao određenje morala, uz istovremeno 'bezuvjetno ispravno propisana pravila ljudskog ponašanja'. U skolastičkoj filozofiji Apsolut je oznaka za Boga kao najviše biće, a Idealizam ga postavlja kao 'bit svega' i 'centar svega'. U umjetnosti, manifestira se kao zaziranje od bilo čega novog, pri čemu se onda svaka značajnija inovacija i kreativnost doživljavaju gotovo kao svojevrsne uvrede dotadašnjim tradicionalnim ili propisanim umjetničkim koncepcijama i dosezima. Sjetimo se samo čuvenog sklandala na premijeri Posvećenja proljeća, Igora Stravinskog, 1913. godine. 
'Dogmatska apsolutna relativnost’ životni princip po kojem je sve, i uvijek - relativno, podložno dvojbenosti i promjenjivosti. Sam po sebi, pojam relativnost  ima korijene u filozofiji koja uči da je svo ljudsko znanje uvjetovano subjektivnim stajalištima i promjenjivo te vrijedi samo pod stanovitim uvjetima. Istovjetno tome, pojam relativitet označava svojstvo koje nastaje uvjetovanošću i komparacijom jedne stvari prema drugoj. Potpuno je jasno da ljudski život prožimaju mnoge situacije za koje se ne može (a i ne treba) naći jedan monolitni i uvijek nepogrešiv način reagiranja. Veliki broj takvih prilika zahtijeva reakciju koja je plod sinteze dviju, nerijetko čak i više, životnih koncepcija. No, također je nedvojbeno točno da u nekim okolnostima postoji samo jedan apsolutno točan i potpuno pouzdan odgovor kako djelovati. To se prvenstveno odnosi na događaje u kojima se dolazi do krajnje suprotnih etičkih izbora: ukrasti ili ne ukrasti, lagati ili ne lagati, … itd. . Problem nastaje kada se prirodni tok života nastoji prisilno smjestiti u kalup trajne i potpune moralno-etičke relativnosti, a samim tim i nesigurnosti. Takav način razmišljanja naprosto ne dopušta težnju za stvaranjem bilo kakve trajne vrijednosti. Stoga, ako je čista objektivnost nedostižna, sofizam je inzistirati na namjernoj pristranosti, neobjektivnosti i konstantnoj relativnosti. Tada takva 'prisilna konstantna relativnost' postaje u punom smislu riječi 'dogmatska apsolutna relativnost'. Niti jedna od ove dvije krajnosti ne odgovarala visoko sofisticiranim mogućnostima kreacije u 21. stoljeću, stoga se u temeljima demokratskog i tolerantnog svjetonazora nalazi sinteza pojmova - kako ih mi nazivamo: 'dinamički Apsolut / dinamizam Apsoluta' i 'Dinamička relativnost / teorija konteksta'.      
Sintezu ova dva pojma nazvat ćemo: "Princip dinamičke ravnoteže". Bît koncepta tog pojma leži u simultanom pretapanju i ravnopravnom međusobnom nadopunjavanju dviju jednako vrijednih i za ljudsku osobnost ravnopravno važnih tendencija. Prva, izražena putem 'dinamizma Apsoluta', u okvirima najrazličitijih životnih (i umjetničkih) okolnosti neprestano traga za najboljim, najsavršenijim i apsolutno najprimjerenijim etičko-moralnim konceptom mišljenja i ponašanja, ali dopuštajući da se - u onim situacijama kada ga ne nalazi - ponekad prikloni pluralizmu i/ili mješavini etičkih normi. U ovoj kategoriji sâm sadržaj Apsoluta jest važan, ali je ipak sekundaran. Primarna, i daleko najvažnija, upravo je tendencija samog Apsoluta, izražena kroz čvrsto stremljenje prema jednom apsolutno univerzalnom temelju etike. Dakle, nepromjenjiv i apsolutan je cilj, i dobrostiva etika, dok je sadržaj dinamičan i u velikoj mjeri prilagodljiv mijenama epohe u kojem se nalazi.   
Druga tendencija, izražena putem 'dinamičke relativnosti' dopušta slobodu izbora u smislu da ne provodi prisilnu relativizaciju i uvažava eventualnost pronalaska određenog Apsoluta. Ona ne ide za tim da ga pod svaku cijenu sruši, već je cilj stalnog preispitivanja - dakle ipak dovođenja onog apsolutnog u položaj određene relativnosti - provjera trajne vrijednosti samog Apsoluta te njegovo eventualno (najčešće samo djelomično) usavršavanje, i to baš u cilju postizanja čvrstih, pouzdanih i trajnih vrijednosti. Sintezom ova dva koncepta,  nastaje toliko priželjkivani "sustav dinamičke ravnoteže"! Shvatimo da se kulturni, a i ukupni, identitet zajednice, kao i identitet pojedinca, rađa iz  pozitivnog pristupa razlikama. Ključ takve etike leži u suživotu različitosti među ljudima, a zatim u traženju zajedničkih životnih, kulturnih i tradicijskih vrijednosti, i to simultano i podjednakim intenzitetom, uvijek se kloneći krajnosti i bilo kakvih agresivnih ekstremizama.
Navest ćemo riječi Igora Stravinskog, iz njegovog poznatog djela Poetika glazbe :
"Umjetnost, u pravom smislu riječi, način je oblikovanja djela prema
stanovitim metodama. Što se mene tiče, ne mogu se početi zanimati
za fenomen glazbe ukoliko nije isijan iz cjelovitog čovjeka.  Mislim pritom
na čovjeka oboružanog izvorima svojih osjetila,  njegovim psihološkim
sposobnostima i njegovom intelektualnom opremljenošću.
Samo je cjelovit čovjek sposoban za napor više spekulacije koja nam sada mora zaokupiti pozornost.''

"Ne treba vam meteorolog da biste znali odakle puše vjetar."
Bob Dylan; iz pjesme 'Subterranean Homesick Blues'; 1965.

"Moram nastupati direktno i živahno,
te na svaki način govoriti grubu istinu."
Ralph Waldo Emerson

"Istina je o društvu, kao što znate, previše opasna. Zato trač caruje."
Bob Dylan; 1985.;

Let It Be
When I find myself in times of trouble, mother Mary comes to me,
speaking words of wisdom, let it be.
And in my hour of darkness she is standing right in front of me,
speaking words of wisdom, let it be.

Let it be, let it be, let it be, let it be.
Whisper words of wisdom, let it be.

And when the broken hearted people living in the world agree,
there will be an answer, let it be.
For though they may be parted there is still a chance that they will see,
there will be an answer. let it be.

Let it be, let it be, .....

And when the night is cloudy, there is still a light, that shines on me,
shine until tomorrow, let it be.
I wake up to the sound of music, mother Mary comes to me,
speaking words of wisdom, let it be.

Let it be, let it be, .....

(The Beatles; John Lennon / Paul McCartney - 'Let It Be')

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

(WGAPR/N.Valand)