.
Gotovo nadrealna slika može se vidjeti u Ublima na otoku Lastovu svakog jesenskog predvečerja, kad se na rivi upale svjetla. Čudesno. Čekajući brod iz Splita žene s ribičkim štapovima stoje jedna do druge na rivi ovog i drugih dalmatinskih gradova i love - lignje. I uživaju u moru... Ujesen se ovi glavonošci približavaju obali, te dižu na površinu mora osvijetljenu kandelaberima. Neumorno u more bacajući varalice, (ne muževe koji su ih prevarili!, već 'varalice' za lovljenje lignji) Lastovke, razgovarajući međusobno, o životu, djeci, muževima, zgodnim momcima, a valjda i izmjenjujući recepte, svakih nekoliko minuta vade pokoju lignju dugu 15-20 centimetara. Dovoljno je pola sata razgovora i svaka ima pet šest lignji dovoljnih za senzacionalnu obiteljsku 'večericu'. Te lignje na Lastovu niti ne čiste, nego cijele isprže u dubokom ulju. Tek kad su gotove, izvuku iz lignjina tijela onu prozirnu “kost” sa svim iznutricama. Ostaje slatko i mekano, jedinstveno meso svježe jadranske lignje. Slično je i u drugim otočkim mjestima na Jadranu, u kojima je nema pametnije, a i korisnije, večernje razbibrige od lova na lignje. Sve do sredine 20. stoljeća lignja je zapravo bila sirotinjska hrana, piše naša Ana Ugarković. Tijekom ljudskog životnog vijeka, od pučke, gotovo prezrene hrane, potrebne za 'grubo preživljavanje', pretvorile su se u specijalitet koji su mnogi spremni vrlo skupo platiti, i gotovo svi ga vole. Zanimljivo je da se lignje u Hrvatskoj više jedu na kontinentu, nego uz obalu. Štoviše, lignje jedu i oni koji inače  ne vole i ne jedu ribu. Tajna je, vjerojatno, u vrlo nježnom mirisu koji nikome ne može smetati, a kod smrznutih lignji još je i slabiji nego kod svježih, što im daje posebnu gastronomsku dimenziju. Lignje žive u svim svjetskim morima osim Crnog mora. A mogu se uloviti čak i u Zagrebu, iako on nije na moru. Primjerice u konobama Didov san na Kajzerici i na Gornjemu gradu. Pržene kao predjelo, ili pohane, odnosno cijele ispečene na žaru kao glavna jela ne traže ni vrše, ni mreže, ni udice. Također ni 'varalice', one za lovljenje lignji i ugodno 'tračanje' s prijateljicama, naravno. Traže samo malo dobre volje, a nude puno užitka, podjednako kao i one s Lastova, Visa, Dugog Otoka... 'Lignj, lignj! ili 'Dobar dan - uz Didov san!'   Dida moj.

.

 Eh, dida... Dida moj...

 Klapa Intrade - 'Besida mojih didov'

Tekst;

(WGA/I.Kozarčanin)/(WGAPR/N.Valand)

Slike;

(WGA/limun.hr/coolinarika.com/vegeta.com/dalmata.blog/pripadamtebi.blog.hr/otok-unije.com/wgapr/didovsan/wga)